Go to Top

Izložba profesora Fakulteta umetnosti “Čaj od ruže” u Bugarskoj

Dr Elizabeta Matorkić Bisenić, mr Lidija Uzelac i mr Miron Mutaović, vanredni profesori na Fakultetu umetnosti, prestavili su se izložbom u Galeriji "Reseonance" u Plovdivu, Bugarska. Svečano otvaranje izložbe održano je 14. jula 2017. a izložba je otvorena do 31. jula 2017. godine.

 

"Troje srpskih umetnika srednje generacije koji se prestavljaju izložbom u Plovdivu, Elizabetu Matorkić, Lidiju Uzelac i Mirona Mutaovića, ne povezuje samo činjenica da kao profesori rade na istoj školi – Fakultetu umetnosti u Nišu, već i to da u njihovim radovima postoji veoma jasna sklonost prema intimizmu. Za njih umetnost nije polje u kojem se odmerava snaga već mesto gde je moguće ostaviti i drugim ljudima preneti trag dubokih ličnih osećanja.

Radove Elizabete Matorkić, od njenih prvih samostalnih nastupa, karakteriše naglašena taktilnost. Čak i njeni crteži tušem bili su konstelacije dodira pera i podloge, dijagrami pažljivo transponovanih energija tela, uma i pre svega srca. U Plovdivu ona se predstavlja radovima iz dva različita ciklusa. Prvi čini niz laganih, krhkih objekata – jastuka od sunđera. Na njima su prosecanjem ispisani tekstovi koji bi mogli biti izgovoreni na jastuku – topli i intimni.

I drugi ciklus ima naglašenu manuelnu dimenziju – reljefni raster koji čini potku radova dobijen je savijanjem papira-podloge. To daje taktilnost i približava radove sa jedne strane tradicionalnim vezovima, ćilimima ili tkaninama a sa druge razloženim, „pikselizovanim“ slikama savremene kompjuterske epohe. Motiv koji se prepoznaje jeste embrion, u različitim stadijumima – to su uzbudljive vizuelne konstelacije toplih boja koje u značenjskom smislu predstavljaju vizuelno uzbudljivi nagoveštaj novog života.
Radove Lidije Uzelac, kako one starije, tako i novije, odlikuje slobodno kombinovanje medija i materijala. Njeni radovi su uklapanje tkanina sa ritmičkim dekorativnim uzorkom, različitih štampanih materijala i delikatnih poteza.

U njenim nešto starijim radovima koriste se i savremena tehnološka dostignuća, u medijskom smislu to su delovi koji su odštampani na platnu i kasnije dorađeni potezima četke. Element koji se ponavlja u radovima iz tog perioda su lepe ženske glave preuzete sa renesansnih slika. One su date u sivoj skali dok slikano polje akcentuju boje transparentne folije ili slikanog sloja.

Ovako komponovani radovi nose nekakvo daleko sećanje na poetične, nadrealističke asamblaže Džozefa Kornela ili pop-art kolaže Roberta Raušenberga. Lidija Uzelac koristi ove citate kao znak, ali i kao element koji u njene radove unosi atmosferu neke pomalo enigmatične gracioznosti.

Iako u svom opusu ima i radove većih formata, Mironu Mutaoviću su, još od studentskih dana bili bliski radovi malih dimenzija, skoro minijature. Njegovi radovi su na samim počecima profesionalnog rada bili umnožavanje pažljivo odabranog predloška pa bi se možda moglo reči da su iskustva pop-arta izvršila određeni, daleki uticaj na njegov rad. Multiplikacije su izvedene u crtežu, indigom, a zatim obogaćene lazurnim bojama.

Multiplikovana tela atleta (gimnastičara, rvača...) slobodno „lebde“ u okvirima formata. U drugom delu ciklusa pojavljuju se i naznake prostora – odaja, enterijer vozila javnog gradskog prevoza, ulazni hol kakvog modernističkog zdanja koji kao element obavezno ima široko stepenište. Sve to sklapa se u namerno neodređeni narativ u kojem posmatrač ima priliku da konstruiše svoju verziju priče. Radovi koji su diskretnim akvarelisanjem zauzeli poziciju između crteža i slike odišu nenametljivošću. U vremenu sveopšte tehnologizacije privatne i javne komunikacije Mutaovićevi diskretni zahvati tvore toliko potreban kontrast i u prvi plan iznose intimnu dimenziju umetnosti."

Mileta Prodanović